Perspektiva
18 јун 2009 at 5:56 pm 6 коментара
Steva (obraćajući se mojoj majci): Tetka, daj da ti napravim kapiju, evo ovde, na ulazu u dvorište.
Ja (začuđeno se umešah u konverzaciju): Što, šta će nam kapija?
Steva: Kako šta će vam – eto recimo komšije od preko puta…
Ja: Misliš na Danila?
Steva: Da, on stalno ulazi u vaše dvorište da okrene auto. Pa onda kad mu dođu deca, svi se tu parkiraju…
(Dva-tri dana kasnije…)
Ja: Dobar dan čika Danilo, kako ste? Nisam Vas video od prošle godine.
Danilo: Zdravo Zorane, dobro sam, hvala na pitanju. Bio je juče tvoj rođak Steva da uzme mašinu za šišanje trave iz vaše šupe. Bila mu je preteška, te ja priskočih i pomogoh mu da utovari…
Унос објављен под: Uncategorized. Ознаке: filozofija, perspektiva, zivot, znakovi pored puta.
6 коментар Додајте сопствени
Оставите одговор
Повратна веза за овај чланак | Пријавите се на коментаре преко RSS довода
1.
mea culpa | 20 јун 2009 у 3:13 pm
i sta te tu cudi?
srbija, bate.
zar si vec zaboravio?:)
2.
ozon | 10 јул 2009 у 7:44 am
nista cudno, primecujem…
3.
drveniadvokat | 9 август 2009 у 11:36 am
hehehe eeee . . .
4.
crnaperla | 22 јун 2010 у 10:54 am
Sve je naše osim, onoga što je samo moje… A jel vratio?
5.
o3one | 24 јун 2010 у 11:40 am
vratio je, naravno, volim ja mog rodjaka Stevu
6.
dudaelixir | 15 јул 2010 у 1:06 pm
To je tante za kukuriku, zar ne!