And all I ask is a tall ship and a star to steer her by
9 август 2008
(Naslov: stih Johna Masefielda iz pesme “Sea Fever”)
Viče lepota dana utkanog u belinu jedara.
Viče ukotvljeni vetar koji
gura me u ćorsokake odricanja.
Viče zvezda vodilja kujući sjajnu stazu
neprikosnovenu.
Stranputicama vođen,
ja, slepi vernik, osećam kako
Zemlje Čuda cure mi kroz
raspletene prste.
Ni omirisati,
ni okusiti,
ni videti ih neću.
I ćutaću.
Trulež obala mojih uspeha
prlja mi snove
nasukane tamo gde
nečije tuđe zvezde
moja maštanja odvedoše
zajedno sa onima koje
mi ne behu
suđene.
Entry Filed under: Uncategorized. .
2 Comments Add your own
Leave a Comment
Some HTML allowed:
<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <pre> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>
Trackback this post | Subscribe to the comments via RSS Feed
1.
danijela | 12 август 2008 at 11:12 am
„Iskustvom svega što život u ovom svetu može da ponudi najzad dostižemo potpuno ovladavanje sobom i postajemo savršena bića – majstori mudrosti“
2.
o3one | 22 август 2008 at 3:45 am
„dostizemo“ – samo ako hocemo.
„svega“ – pomalo preambiciozno za jedan zivot